Migracija planetâ
(1)
Jedan od zakona,
gotovo aksioma, u astronomiji je dugo vremena bila tvrdnja da planeti svoje
putanje oko zvijezda ne mijenjaju. Dugo je bilo uvriježeno mišljenje da planete nastaju na jednoj
putanji i nju cijelo vrijeme svoje egzistencije ne napuštaju. To mišljenje se
je temeljilo na svim rezultatima koje su znanstvenici pronašli na Zemlji, za
koju su zaključili da je cijelo vrijeme svoga postojanja bila na istoj
udaljenosti od Sunca.
Na osnovu
Sunčevog sistema, znanstvenici su došli do teorije da se u jednom zvjezdanom
sistemu bliže zvijezdi uvijek nalaze kameni planeti, dok se dalje od zvijezde
nalaze plinoviti planeti. Ta je teorija poljuljana 1995. godine, kad je promatranjem
neba otkriven jedan zvjezdani sistem s jednim jedinim planetom, i to plinovitim
planetom, koji se je nalazio jako blizu svoje zvijezde. Postavilo se je pitanje
kako je jedan plinoviti planet došao tako blizu svojoj zvijezdi?
Situacija u
Sunčevom sistemu je slijedeća – Zemlja (kameniti planet) je na 150 miliona
kilometara udaljenosti od Zemlje (1 astronomska jedinica – a.j.), dok je
Jupiter (plinoviti planet) na 5 a.j. udaljenosti od Sunca. Jedini planet oko
zvijezde Pegaz-51 nalazi se na udaljenosti od nje od samo 23 svjetlosne sekunde
(udaljenost Zemlje od Sunca je 8 svjetlosnih minuta) i trebaju mu samo 4 dana
za krug oko zvijezde. Njegova masa je 160-struka masa Zemlje (polovina mase
Jupitera). Kako je on dospio onamo?
Nema komentara:
Objavi komentar