Zvijezde treće populacije (1)

Po svim danas nam dostupnim kozmološkim podacima, prije 13,7 milijardi godina se je dogodilo slijedeće: nastalo je nešto iz ničega. Iz materije s nepojmljivom temperaturom i gustoćom, počeo je svemir širiti, sve dalje i dalje. Na početku je bilo vrelo i svijetlo, da bi pri svom širenju postajalo sve hladnije i hladnije. Nakon neka tri minuta nastale su prve atomske jezgre vodika i helija, zračenje u vidu fotona je počelo kolidirati s već ranije nastalim elektronima, i to je trajalo nekih 300 do 400 hiljada godina. Svemir je postajao sve veći i veći, i pritom postajao sve hladniji, temperatura je opadala, osvjetljenost svemira je postajala sve manja i manja i polako nestala iz vidljivog spektra, i pri temperaturi od nekih 4000 stupnjeva, otprilike 400.000 godina nakon velikog praska, smanjila se je kinetička energija elektrona u dovoljnoj mjeri da su ih jezgre vodika i helija mogle uhvatiti, te su tako nastali prvi neutralni atomi. Uslijed toga su se fotoni mogli slobodno kretati, pošto više nisu imali partnere za kolizije, i od toga se kozmičko pozadinsko zračenje širi svemirom. Svemir pritom postaje sve tamniji i tamniji. To "mračno" doba trajalo je nekih 200 miliona godina. I svo to vrijeme se u svemiru nije dešavalo gotovo ništa. Plin se je tu i tamo skupljao po svemiru, tamna materija se je razdjelila po svemiru, ali osim toga se ništa nije dešavalo.

I tada, tada je došlo do istinskog velikog praska. Tada je, naime, nastalo svjetlo. Tada su nastale prve zvijezde, koje su od fundamentalnog značenja za astronomiju, i njih nazivamo "zvijezdama treće populacije". Upravo one su tema ove emisije.

2. dio