Film - Sci-Fi (znanstvena fantastika)

U ovom spisku će s vremenom doći svi do sada snimljeni naslovi filmova znanstvene fantastike.

Armageddon - Das Jüngste Gericht
Blade Runner - Der Final Cut
District 9
Event Horizon - Am Rande des Universums
Das fünfte Element
I Am Legend
Krieg der Welten
Matrix
Minority Report
Per Anhalter durch die Galaxis
Das Philadelphia-Experiment
Planet der Affen - Prevolution
Red Planet
Soylent Green - Jahr 2022
Surrogates - Mein zweites Ich
The Time Machine
TRON - Legacy

Galaktička fontana (4)

1. dio / 2. dio / 3. dio

Galaktička fontana (4)

Naime, u velikim zvjezdama, koje su kasnije eksplodirale kao supernove, tokom njihovog života su stvoreni teški elementi, koji će eksplozijom biti raspršeni po čitavoj galaksiji. To pokreće jedan veliki proces preraspodjele materije koji je trajao nekoliko desetaka miliona godina. Nova raspodjela materije omogućava nastanak zvijezda druge generacije. Prva generacija zvijezda se sastojala samo od vodika i helija, dok druga generacija sadrži u sebi i teške metale, što je preduvjet nastanka planetâ. Sa zvijezdama prve generacije to nije bilo moguće, pošto su za taj proces potrebni aluminij, magnezij, silicij, željezo, nikal i drugi teški elementi.

Prema tome, brzina kojom se teški elementi mehanizmom mehaničke fontane raspoređuju po galaksiji je faktor koji odlučuje o tome da li će se u galaksiji stvoriti prsten galaktičke životne zone u kojoj je gustoća teških metala dovoljno velika. Bez toga procesa bi gustoća metala bila isuviše mala, a samim tim bi i vjerojatnost nastajanja planeta bila ravna nuli. Prema tome, samo zahvaljujući tome procesu, koga smo do sada samo u grubim obrisima uspjeli shvatiti, moglo je doći do stvaranja života na Zemlji. To, međutim, isto tako znači da u svemiru ništa ne nestaje, već samo kruži i uvijek se iznova koristi.

I kao zaključak – razumjevanje mehanizma galaktičke fontane je shvatanje procesa toka materije u galaksiji. Galaksija, naime, nije samo skup materije u svemiru, već je i mehanizam prenosa kružnih impulsa. Dio kružnog impulsa plina u galaksiji se prenosi u zvijezde, od kojih je jedan dio eksplodirao i na kraju procesa, prije četiri i pol milijarde godina doveo do stvaranja našeg Sunca, zvijezde s dovoljno teških elemenata da se oko njega stvore planeti, a među njima i Zemlja i život na njoj.

Galaktička fontana (3)

1. dio / 2. dio

Galaktička fontana (3)

Visoka frekvencija rađanja zvijezda u mladim galaksijama ne dovodi samo do rađanja normalnih zvijezda, koje jednostavno svoj vodik pretvaraju u helij i izgaraju, već i do rađanja velikih zvijezda, koje stvaraju teške elemente i koje potom elsplodiraju kao supernova. U području nastajanja zvijezda se ne nalazi jedna jedina zvijezda – u takvom jednom velikom području nalaze se često nekoliko stotina, čak i do nekoliko hiljada zvijezda, i mnoge od njih (astronomski gledano), nastaju u isto vrijeme. Kakve to ima posljedice?

Jedna od posljedica toga je da supernove manje-više istovremeno (astronomski gledao, naravno, što znači u periodu od 10.000 – 100.000 godina) eksplodiraju. Imamo, dakle, recimo 50 – 60 supernova, koje u kratkom vremenu eksplodiraju. Što se onda dešava? Kad eksplodira prva zvijezda, ovoj zvijezde nakon eksplozije pritisne okolni plin. Na nekom drugom mjestu u blizini eksplodira druga zvijezda kratko vrijeme iza toga, a za njima još nekoliko desetina zvijezda u blizini. Frontovi valova svih tih eksplozija se sjedinjuju. Zamislimo sada galaktičku ploču – ona je nekih 300 svjetlosnih godina debela i u svom volumenu približno homogena. Kako val eksplozija traži put najmanjeg otpora, on će se više širiti iznad i ispod galaktičke ploče negoli po samoj ploči. Brzina širenja vala je nekoliko desetaka do nekoliko stotina kilometara u sekundi. Materijal koji se širi je izuzetno visoke temperature i njegovo zračenje je u rendgenskom (oko milion stupnjeva) i u ultra-ljubičastom području (oko sto hiljada stupnjeva). On leti van galaktičke ploče, zračenjem se hladi i – privučen gravitacijom galaktičke ploče – vraća se ohlađen nazad u nju, ali ne na mjesto iz koga je izletio, već na nekom drugom mjestu. Taj proces pokreće kružni tok materije unutar galaksije, i upravo je taj tok presudan za našu egzistenciju.

4. dio

Galaktička fontana (2)

1. dio

Galaktička fontana (2)

Na ovom mjestu kao uvod – položaj našeg Sunčevog sistema u galaksiji je ovakav: zamislimo galaktičku ploču s promjerom od 100.000 svjetlosnih godina, u čijom sredini je centar galaksije, koji nama sad nije interesantan. Nekih 30000 svjetlosnih godina udaljeno od centra nalazi se naše Sunce, u jednom području u kome se nalazi tek još nekoliko drugih zvijezda, ali sve u svemu, poprilično mirno. U našoj blizini ne postoje nikakva područja u kojima nastaju zvijezde, mi se ne približavamo takvom jednom području niti se ono približava nama.

Usto valja imati i slijedeće činjenice u vidu - u galaktičkoj ploči se u centru zvijezde okreću dosta brzo oko centra galaksije, a u vanjskom dijelu puno sporije. Između ta dva dijela nalaze se spiralne grane, koje su u svojoj strukturi statične, ali se ukrštaju kako sa zvijezdama iz centra (koje ih sustižu), tako i sa zvijezdama na rubu (koje one sustižu). Postoji, međutim, jedna putanja koja se kreće istom brzinom kao i spiralne grane, i upravo na toj putanji se nalazi naše Sunce. Kako se u spiralnim granama galaksije stvaraju zvijezde, samim tim je izbjegavanje kolizije s njima za Zemlju i život na njoj od životne važnosti.

Za objašnjenje – zvijezde nastaju u trenutku kad oblak plina pod svojom vlastitom težinom kolabira. Na početku života jedne galaksije (bilo je to prije nekih 13 milijardi godina) je čitava masa galaksije u plinovitom stanju. Kratko nakon toga, nastaje sve više i više zvijezda. Dobar dio tih zvijezda su zvjezdani leševi i ne igraju nikakvu aktivnu ulogu. Prema tome, u životnom ciklusu jedne galaksije udio plina u njenoj masi sistematski opada. Tako je i u Mliječnom Putu, i danas je udio plina u masi galaksije oko 10 %. Prema tome, nekada je frek­ven­cija rađanja zvijezda bila puno veća. Kakve to posljedice za sobom povlači?

3. dio / 4. dio

Galaktička fontana (1)

Galaktička fontana (1)

Današnja emisija se bavi pitanjem galaktičkog vremena. Radi se o pitanju klime u galaksiji, točnije rečeno, o vremenu iznad galaksije, pošto doista postoji mehanizam u kome materija na jednom mjestu izlazi iz galaksije, da bi se na drugom mjestu ponovo vratila natrag. To je za našu egzistenciju toliko bitno da zaslužuje da bude tema zasebne emisije.

Noću, ukoliko posmatramo nebo, vidjećemo manje-više statičnu sliku. Osim Mjeseca, svi ostali objekti na nebu se čini nepomičnima. To je i normalno, jer svjetlu od Sunca treba osma minuta, dok se udaljenost slijedeće najbliže zvijezde mjeri u svjetlosnim godinama, a rub Mliječnog Puta je 15000 do 20000 svjetlosnih godina daleko od nas. Za astronome postoji nekoliko svemirskih pojava koje mogu posmatrati teleskopima – tu su erupcije na Suncu, pri kojima vrela plazma izbija s površine i ponovno pada nazad na površinu, tu su i pulsari (u području radio-frekvencija) s periodima u redu veličine milisekunde. Sve u svemu, međutim, je oko nas malo pojava koje bi privukle našu pažnju, jer je svemir u našoj blizini poprilično miran. Sva sreća da je tako, jer da se Zemlja nalazi u blizini jednog pulsara (pulsar je neutronska zvijezda, nastaje nakon eksplozije jedne velike zvijezde), morala bi preživjeti eksploziju jedne susjedne zvijezde. Takav položaj je izuzetno bitan, pošto ćemo kasnije vidjeti da je za očuvanje života na Zemlji takav mirni položaj neophodan.

2. dio / 3. dio / 4. dio

Migracija planeta (3)

alpha-Centauri

Migracija planeta (2)

Migracija planeta (3)

U jednom gravitaciono vezanom sistemu postoji više načina prenosa ro­ta­ci­onog impulsa. Kao prvo, taj impuls ne nestaje, već se samo prenosi s mase na masu. Postavlja se, međutim, pitanje, na što se je taj impuls s planeta mogao prenijeti, pošto prostor između planeta ne sadrži nikakvu materiju. Ukoliko, me­đu­tim, zamislimo zvjezdani sistem u nastajanju, moramo ga zamisliti kao ploču od plinova i zvjezdane prašine. U jednoj takvoj konstelaciji možemo zamisliti da velike gromade trenjem o plin lagano gube rotacioni impuls i na svojoj putanji se približavaju zvijezdi. Sve su simulacije, međutim, dosada pokazale da je taj proces izuzetno efektivan i da takve formacije uglavnom bivaju privučene zvijezdom,  jednostavno padnu na nju i nestanu, što ovdje, međutim, nije bio slučaj, pošto je planet još uvijek tu.

Postavlja se pitanje što jedan planet može zaustaviti na njegovom putu prema zvijezdi. Najuvjerljiviji odgovor je da zvijezda svojim zračenjem čisti svoju ploču od plinova u svojoj blizini i time planetu koji joj se približava oduzme mogućnost daljnjeg gubitka rotacionog impulsa, zbog čega se planet zaustavlja, kao što se je u Sunčevom sistemu Jupiter zaustavio na 5 a.j. daleko od Sunca. Još nije u potpunosti jasno kako se u slučaju Pegaza-51 planet mogao zaustaviti na tako maloj udaljenosti od zvijezde.

Druga mogućnost gubitka impulsa sastoji se u tome da jedna druga zvijezda prođe blizu matične zvijezde planete. To bi moglo poremetiti gravitaciono polje matične zvijezde i njezin planet pomaći iz njegove ustaljene putanje. Takva interakcija bi, međutim, dovela do izobličenja putanje planeta, koja bi iz kružne postala eliptična, pošto remećenje gravitacionog polja dolazi samo s jedne strane. Putanje planeta u Sunčevom sistemu je gotovo savršeno kružna, s tek minimalnim odstupanjima. Kako je plinska ploča oko jedne zvijezde aksijalno simetrična, tj. jednaka u svim pravcima, to dovodi do toga da putanja planeta oko zvijezde ostaje savršena kružnica.

Znanstvenici još uvijek nisu došli do odgovora na sva ova pitanja i još uvijek nije nađen model koji bi u potpunosti objasnio ovaj fenomen, ali je pomak u njegovom razumjevanju definitivno napravljen.

Migracija planetâ (2)

alpha-Centauri

Migracija planetâ (1)

Migracija planetâ (2)

Taj planet ondje nije mogao nastati, jer zbog mase od 160 puta veće od Zemljine nipošto se ne može raditi o kamenitom planetu (?). Radi se, dakle, o plinovitom planetu, ali taj planet tu masu nipošto nije mogao skupiti u blizini zvijezde, tj. on tu nipošto nije mogao nastati. Da je on ondje nastao, zvijezda bi ga svojim zračenjem jednostavno ogolila i od njega bi ostala samo sitna kamena gromada.

Usto moramo razmotriti kako zapravo nastaju plinoviti planeti. Plinoviti pla­neti nastaju tako da kamena jezgra planeta privlači velike količine plina. Da bi planet, međutim, skupio plin, taj plin mora biti hladan, jer ga inače gra­vi­ta­ciona sila planeta ne bi mogla zadržati. Hladan plin se može naći u ploči oko mlade zvijezde, ali daleko od nje – u blizini zvijezde je plin za to previše za­gri­jan. Prema tome, pitanje je kako se je veliki, plinoviti planet uspio približiti zvijezdi.

Očito je da su ti planeti morali migrirati prema zvijezdi. Ta migracija je, međutim, moguća samo ukoliko su ti planeti izgubili dio svog rotacionog im­pul­sa oko zvijezde. Putanja planeta i njegova udaljenost od zvijezde je određena dvjema silama, koje moraju biti u ravnoteži – gravitacione sile zvijezde na planet i rotacionog impulsa planeta. Ako je masa zvijezde konstantna (a ona to jest), jedino objašnjenje je gubitak rotacionog impulsa planeta, a to je moguće putem trenja. Prema tome, ukoliko planeti mijenjaju svoju putanju i približavaju se zvijezdi, oni su na neki način izgubili dio svog rotacionog impulsa.

Migracija planeta (3)

Migracija planetâ (1)

alpha-Centauri

Migracija planetâ (1)

Jedan od zakona, gotovo aksioma, u astronomiji je dugo vremena bila tvrdnja da planeti svoje putanje oko zvijezda ne mijenjaju. Dugo je bilo uvriježeno mišljenje da planete nastaju na jednoj putanji i nju cijelo vrijeme svoje egzistencije ne napuštaju. To mišljenje se je temeljilo na svim rezultatima koje su znanstvenici pronašli na Zemlji, za koju su zaključili da je cijelo vrijeme svoga postojanja bila na istoj udaljenosti od Sunca.

Na osnovu Sunčevog sistema, znanstvenici su došli do teorije da se u jednom zvjezdanom sistemu bliže zvijezdi uvijek nalaze kameni planeti, dok se dalje od zvijezde nalaze plinoviti planeti. Ta je teorija poljuljana 1995. godine, kad je promatranjem neba otkriven jedan zvjezdani sistem s jednim jedinim planetom, i to plinovitim planetom, koji se je nalazio jako blizu svoje zvijezde. Postavilo se je pitanje kako je jedan plinoviti planet došao tako blizu svojoj zvijezdi?

Situacija u Sunčevom sistemu je slijedeća – Zemlja (kameniti planet) je na 150 miliona kilometara udaljenosti od Zemlje (1 astronomska jedinica – a.j.), dok je Jupiter (plinoviti planet) na 5 a.j. udaljenosti od Sunca. Jedini planet oko zvijezde Pegaz-51 nalazi se na udaljenosti od nje od samo 23 svjetlosne sekunde (udaljenost Zemlje od Sunca je 8 svjetlosnih minuta) i trebaju mu samo 4 dana za krug oko zvijezde. Njegova masa je 160-struka masa Zemlje (polovina mase Jupitera). Kako je on dospio onamo?

Migracija planetâ (2)

Serija "alpha-Centauri"

Riječ je o sjajnoj njemačkoj znanstvenoj seriji s temama iz astronomije, astrofizike, fizike i obližnjih znanstvenih disciplina. Traju ca. 15 minuta i svaka obrađuje jednu određenu temu, ali su mnoge od njih međusobno povezane.

Popis epizoda:

- Gibt es Antigravitation? - 14:19
- Gibt es natürliche Reaktoren? - 14:41
- Krümmt die Sonne den Raum? - 14:35
- Sind wir allein im Universum? (Teil II) - 14:23
- Wandern Planeten? - 14:42 (1. / 2. / 3.)
- Warum liegt Uranus schief? - 14:29
- Was ist ein Atomkern? - 14:27
- Was ist ein kosmisches Maser? - 14:25
- Was ist ein Pulsar? - 14:23
- Was ist eine galaktische Fontäne? - 14:34 (1. / 2. )
- Was ist Kausalität? - 14:47
- Was ist kosmische Strahlung? - 14:26
- Was ist Radosophie? - 14:23
- Was ist Supraleitung? - 15:02
- Was ist Terraforming? - 14:19
- Was ist Zeit? - 14:31
- Was sind virtuelle Teilchen? - 14:49
- Was sind W & Z Bosonen? - 14:37
- Was steckt im Krebsnebel? - 14:33
- Wer ist Amalthea? - 14:33
- Wer ist Quaoar? - 14:31
- Wie misst man Entfernungen im All? (Teil III) - 14:3

Francuski film

Popis francuskih filmova:

• "Brust oder Keule" (gl: Louis de Funes) - 99:26
• "Gefährliche Züge" - 94:41
• "Die Kammer der toten Kinder" - 108:18
• "Der Killer und die Nervensäge" - 80:40
• "Lohn der Angst" - 125:09
• "Maigret kennt kein Erbarmen" - 96:59
• "Police Python 357" - 121:24
• "Der Präsident" (gl: Jean Gabin) - 102:50
• "Die purpuren Flüsse" - 98:50
• "Der Tag, der alles veränderte" (OT: "Après lui", r: Gaël Morel, gl: Catherine Deneuve, Guy Marchand, Thomas Dumerchez) - 88:11
• "Der Teufel mit der weissen Weste" (OT: "Le doulos", r: Jean-Pierre Melville, gl: Jean Paul Belmondo) - 96:25

Povjest - stari Egipat

U ovom pregledu se nalaze sve snimke vezane za stari Egipat:

Serija "Ägypten":

1. Geburt des Pharaonenreichs - 42:46
2. Grossmacht am Nil - 43:16
3. Im Zeichen des Sonnengottes - 43:10
4. Geheimnis des ewigen Lebens - 43:16

Serija "Ägypten von oben":

1. Die versunkenen Städte - 42:29
2. Das Tal der Pyramiden - 43:13

Serija "Abenteuer Ägypten":

1. Gottkönige, Goldschätze und Granräuber - 44:27
2. Mumien, Metropolen und Minarette - 44:18

Ostale snimke:

- "Die Pyramide - ein Weltwunder entsteht" - 57:40
- "Die Wüstenhauptstadt - Echnatons Achet-Atons kurze Blütezeit" - 47:56
- "Operation Piramesse - Ramses verschollene Megacity" - 43:22