Galaktička fontana (4)
Naime, u velikim
zvjezdama, koje su kasnije eksplodirale kao supernove, tokom njihovog života su
stvoreni teški elementi, koji će eksplozijom biti raspršeni po čitavoj
galaksiji. To pokreće jedan veliki proces preraspodjele materije koji je trajao
nekoliko desetaka miliona godina. Nova raspodjela materije omogućava nastanak
zvijezda druge generacije. Prva generacija zvijezda se sastojala samo od vodika
i helija, dok druga generacija sadrži u sebi i teške metale, što je preduvjet
nastanka planetâ. Sa zvijezdama prve generacije to nije bilo moguće, pošto su
za taj proces potrebni aluminij, magnezij, silicij, željezo, nikal i drugi teški
elementi.
Prema tome,
brzina kojom se teški elementi mehanizmom mehaničke fontane raspoređuju po
galaksiji je faktor koji odlučuje o tome da li će se u galaksiji stvoriti
prsten galaktičke životne zone u kojoj je gustoća teških metala dovoljno
velika. Bez toga procesa bi gustoća metala bila isuviše mala, a samim tim bi i
vjerojatnost nastajanja planeta bila ravna nuli. Prema tome, samo zahvaljujući
tome procesu, koga smo do sada samo u grubim obrisima uspjeli shvatiti, moglo
je doći do stvaranja života na Zemlji. To, međutim, isto tako znači da u
svemiru ništa ne nestaje, već samo kruži i uvijek se iznova koristi.
I kao zaključak –
razumjevanje mehanizma galaktičke fontane je shvatanje procesa toka materije u
galaksiji. Galaksija, naime, nije samo skup materije u svemiru, već je i
mehanizam prenosa kružnih impulsa. Dio kružnog impulsa plina u galaksiji se
prenosi u zvijezde, od kojih je jedan dio eksplodirao i na kraju procesa, prije
četiri i pol milijarde godina doveo do stvaranja našeg Sunca, zvijezde s
dovoljno teških elemenata da se oko njega stvore planeti, a među njima i Zemlja
i život na njoj.
Nema komentara:
Objavi komentar