Galaktička fontana (2)

1. dio

Galaktička fontana (2)

Na ovom mjestu kao uvod – položaj našeg Sunčevog sistema u galaksiji je ovakav: zamislimo galaktičku ploču s promjerom od 100.000 svjetlosnih godina, u čijom sredini je centar galaksije, koji nama sad nije interesantan. Nekih 30000 svjetlosnih godina udaljeno od centra nalazi se naše Sunce, u jednom području u kome se nalazi tek još nekoliko drugih zvijezda, ali sve u svemu, poprilično mirno. U našoj blizini ne postoje nikakva područja u kojima nastaju zvijezde, mi se ne približavamo takvom jednom području niti se ono približava nama.

Usto valja imati i slijedeće činjenice u vidu - u galaktičkoj ploči se u centru zvijezde okreću dosta brzo oko centra galaksije, a u vanjskom dijelu puno sporije. Između ta dva dijela nalaze se spiralne grane, koje su u svojoj strukturi statične, ali se ukrštaju kako sa zvijezdama iz centra (koje ih sustižu), tako i sa zvijezdama na rubu (koje one sustižu). Postoji, međutim, jedna putanja koja se kreće istom brzinom kao i spiralne grane, i upravo na toj putanji se nalazi naše Sunce. Kako se u spiralnim granama galaksije stvaraju zvijezde, samim tim je izbjegavanje kolizije s njima za Zemlju i život na njoj od životne važnosti.

Za objašnjenje – zvijezde nastaju u trenutku kad oblak plina pod svojom vlastitom težinom kolabira. Na početku života jedne galaksije (bilo je to prije nekih 13 milijardi godina) je čitava masa galaksije u plinovitom stanju. Kratko nakon toga, nastaje sve više i više zvijezda. Dobar dio tih zvijezda su zvjezdani leševi i ne igraju nikakvu aktivnu ulogu. Prema tome, u životnom ciklusu jedne galaksije udio plina u njenoj masi sistematski opada. Tako je i u Mliječnom Putu, i danas je udio plina u masi galaksije oko 10 %. Prema tome, nekada je frek­ven­cija rađanja zvijezda bila puno veća. Kakve to posljedice za sobom povlači?

3. dio / 4. dio