Galaktička fontana (3)

1. dio / 2. dio

Galaktička fontana (3)

Visoka frekvencija rađanja zvijezda u mladim galaksijama ne dovodi samo do rađanja normalnih zvijezda, koje jednostavno svoj vodik pretvaraju u helij i izgaraju, već i do rađanja velikih zvijezda, koje stvaraju teške elemente i koje potom elsplodiraju kao supernova. U području nastajanja zvijezda se ne nalazi jedna jedina zvijezda – u takvom jednom velikom području nalaze se često nekoliko stotina, čak i do nekoliko hiljada zvijezda, i mnoge od njih (astronomski gledano), nastaju u isto vrijeme. Kakve to ima posljedice?

Jedna od posljedica toga je da supernove manje-više istovremeno (astronomski gledao, naravno, što znači u periodu od 10.000 – 100.000 godina) eksplodiraju. Imamo, dakle, recimo 50 – 60 supernova, koje u kratkom vremenu eksplodiraju. Što se onda dešava? Kad eksplodira prva zvijezda, ovoj zvijezde nakon eksplozije pritisne okolni plin. Na nekom drugom mjestu u blizini eksplodira druga zvijezda kratko vrijeme iza toga, a za njima još nekoliko desetina zvijezda u blizini. Frontovi valova svih tih eksplozija se sjedinjuju. Zamislimo sada galaktičku ploču – ona je nekih 300 svjetlosnih godina debela i u svom volumenu približno homogena. Kako val eksplozija traži put najmanjeg otpora, on će se više širiti iznad i ispod galaktičke ploče negoli po samoj ploči. Brzina širenja vala je nekoliko desetaka do nekoliko stotina kilometara u sekundi. Materijal koji se širi je izuzetno visoke temperature i njegovo zračenje je u rendgenskom (oko milion stupnjeva) i u ultra-ljubičastom području (oko sto hiljada stupnjeva). On leti van galaktičke ploče, zračenjem se hladi i – privučen gravitacijom galaktičke ploče – vraća se ohlađen nazad u nju, ali ne na mjesto iz koga je izletio, već na nekom drugom mjestu. Taj proces pokreće kružni tok materije unutar galaksije, i upravo je taj tok presudan za našu egzistenciju.

4. dio