Zvijezde treće populacije (3)

2. dio

Zvijezde treće populacije (3)

Kako je to moguće? Najnovija promatranja i prije svega naše pomoćno sredstvo, kompjutor, daju nam naslutiti slijedeći scenario po pitanju toga kako se je sve to moralo odigrati: imamo, dakle, na početku oblake vodika i helija, drugih elemenata nije bilo. Iz tih oblaka su, 200 miliona godina nakon velikog praska, nastale prve zvijezde. Kakvi su to, međutim, bili oblaci? Vodik i helij su elementi kod kojih se ne mogu stvarati molekule. Molekule su, međutim, bitne – u trenutku kad jedan oblak kolabira, on postaje topao. Nešto energije on može isijati, ali nakon nekog vremena, kad stvaranje molekula teških elemenata nije moguće, oblak se ne može hladiti. U današnjim plinskim oblacima, koje možemo vidjeti u Mliječnom Putu, možemo otkriti ugljik, dušik, kisik i druge elemente, i ti elementi mogu izgraditi molekule, koje su u stanju isijati veliku količinu energije, čime se smanjuje temperatura molekularnog oblaka u Mliječnom Putu čak i ispod 10 kelvina.

Plinski oblaci prve generacije, međutim, nisu imali mogućnost da se u tolikoj mjeri ohlade. Helij je plemeniti plin i uopće nije sposoban za stvaranje molekula, dok je vodik u stanju napraviti samo H₂-molekulu, koja u ovom slučaju nije od velike pomoći. S druge strane, veličina plinskog oblaka ovisi o temperaturi koja vlada u njemu – to znači, ukoliko imamo danu temperaturu, ona uvjetuje veličinu oblaka. To znači da u tome slučaju ne mogu nastati stotine ili hiljade oblaka, kao što je to slučaj danas, kad su plinski oblaci poput spužve i sadrže mnogo područja u kojima su se nakupili plinovi, te time omogućuju stvaranje mnoštva zvijezda u jednom plinskom oblaku.

4. dio