Zvijezde treće populacije (4)
U prvim plinskim
oblacima je od jednog oblaka nastala jedna jedina zvijezda, pošto se plin nije
mogao ohladiti. Prve zvijezde su bile ogromne, morale su biti ogromne, s masama
od 100 do 1000 Sunčevih masa i promjerima 5 do 10 puta većima od Sunca, njihov
sjaj je bio 1 do 30 miliona jači od sjaja Sunca, i to najvećim dijelom u
ultra-ljubičastom dijelu spektra, pošto im je temperatura bila i do 100.000
stupnjeva.
Tolike veličine i
temperature su, međutim, imale svoju cijenu, a to je bio njihov životni vijek
od samo 3 miliona godina. Te zvijezde su, dakle, u 3 miliona godina postavile
osnovu za sve strukture koje su se nakon toga stvorile u svemiru. Zvijezde
treće populacije su bile nevjerojatno velike zvijezde. Danas u Mliječnom putu
imamo možda tek pokoju zvijezdu koja ima nekih 100 Sunčevih masa, dok su
uobičajene veličine velikih zvijezda nekih 40 Sunčevih masa. Ono što je kod
zvijezda treće populacije za astrofizičare bitno, to su njihove osobine. Naime,
samo te zvijezde su u stanju objasniti neke stvari koje danas posmatramo u
svemiru.
Tu je, kao prvo, jedno zanimljivo zapažanje kod međuzvjezdane tvari. Na području jedne galaksije se može naći međuzvjezdana tvar, i to je potpuno razumljivo, jer do toga dolazi uslijed eksplozije supernova, koje prilikom eksplozija svoje teške elemente razbacuju po galaksiji i tako stvaraju te oblake. Otkuda su se, međutim, na udaljenosti od nekoliko miliona svjetlosnih godina od galaksija, u međugalaktičkom prostoru, mogle naći nakupine željeza? Ili pak kisik? Otkuda je ta materija dospjela tamo, i to u velikim količinama? Jedina mogućnost da se to objasni su silne eksplozije supernova, nastalih od zvijezda koje su bile puno veće od današnjih zvijezda. To su morale biti ogromne zvijezde, a to objašnjava i činjenicu zašto danas više ne možemo naći nijednu zvijezdu treće populacije, pošto su one, uslijed svoje veličine, imale životni vijek od samo nekoliko miliona godina.
Tu je, kao prvo, jedno zanimljivo zapažanje kod međuzvjezdane tvari. Na području jedne galaksije se može naći međuzvjezdana tvar, i to je potpuno razumljivo, jer do toga dolazi uslijed eksplozije supernova, koje prilikom eksplozija svoje teške elemente razbacuju po galaksiji i tako stvaraju te oblake. Otkuda su se, međutim, na udaljenosti od nekoliko miliona svjetlosnih godina od galaksija, u međugalaktičkom prostoru, mogle naći nakupine željeza? Ili pak kisik? Otkuda je ta materija dospjela tamo, i to u velikim količinama? Jedina mogućnost da se to objasni su silne eksplozije supernova, nastalih od zvijezda koje su bile puno veće od današnjih zvijezda. To su morale biti ogromne zvijezde, a to objašnjava i činjenicu zašto danas više ne možemo naći nijednu zvijezdu treće populacije, pošto su one, uslijed svoje veličine, imale životni vijek od samo nekoliko miliona godina.
Nema komentara:
Objavi komentar