Zvijezde treće populacije (5)

4. dio

Zvijezde treće populacije (5)

Zvijezde treće populacije, točnije rečeno zvijezde s masom između 100 i 250 Sunčevih masa, eksplodiraju u nezamislivim dimenzijama. Pošto je rasprostranjenost tih zvijezda bila puno veća od prostora koje zauzimaju galaksije, uspjele su one pri svojim eksplozijama puno veći prostor obogatiti teškim elementima, i upravo zbog toga se teški elementi mogu naći u intergalaktičkom prostoru.

Druga važna točka – zvijezde treće populacije su bile jaki izvori ultra-ljubičastog zračenja. Pri temperaturi površine od oko 100.000 stupnjeva, zvijezda isijava gotovo isključivo zračenje u tom dijelu spektra. Kako sam već spomenuo, nekih 400.000 godina nakon velikog praska je svemir bio gotovo potpuno neutralan, pošto su elektroni bili uhvaćeni od strane protona, dostupan je bio samo neutralni vodik i helij. U jednom određenom trenutku, međutim, oni su morali ponovo biti ionizirani, a za to ne postoji bolji izvor od zvijezda treće populacije.

Treća točka je rast ogromnih crnih rupa u centrima galaksija. Posebno velike zvijezde treće populacije, s masama od 250 do 1000 Sunčevih masa, uopće ne eksplodiraju, već odmah kolabiraju i postaju crne rupe. One su u centrima galaksija mogle biti kondenzaciona točka za stvaranje crnih rupa velikih masa (s masama od nekoliko milijardi Sunčevih masa), tako da su okolni plin privlačili k sebi i doveli do tolike koncentracije mase, koje danas možemo vidjeti kao aktivne galaktičke jezgre, kao kvazare, koji izbacuju visoko­energetske čestice na udaljenosti i do milion svjetlosnih godina. Taj fenomen, dakle, možemo povezati s jednim od prvih aktiviteta u svemiru uopće.

Kao zaključak možemo istaći činjenicu da je stvarni veliki prasak – naime,  početak stvaranja teških elemenata, baš kao i stvaranje svijetlosti, počelo sa zvijezdama treće populacije, i u tome je njihov nemjerljivi značaj za sve ono što se je nakon toga dešavalo u svemiru.